Sjećam se kada sam prvi put došla u odvjetnički ured svoje odvjetnice. Sve je bilo u prirodnim tonovima i nekako službeno i uzvišeno. Ja sam na sebi imala stare poderane tajice, hudicu umrljanu ostacima dječje hrane i staru jaknu na kojoj su se od pranja vidjeli šavovi. Kosa mi je bila neoprana i masna, svezana u punđu na vrhu glave. Koža pepeljasta, a oči podbuhle. Izgledala sam poput utvare.
Intervencija moje obitelji
Nakon dugotrajnog i sustavnog zlostavljanja, izgubila sam kompas i svijest o sebi i svojem postojanju. Bila sam umorna i iscrpljena. Predala sam se. Mama me maltene odvukla na silu kod odvjetnice, nakon hrabre izjave mojeg bivšeg supruga pred mojim roditeljima da još samo nedostaje da poludim i da me smjesti u ustanovu pa će naša djeca vidjeti da sam ja zla. Njegovo zlostavljanje toliko je uzelo maha da ga je počeo provoditi pred drugim ljudima i na javnim mjestima. Otišao je toliko daleko da me čak počeo zlostavljati i pred mojim vlastitim roditeljima.
Suosjećanje i podrška moje odvjetnice
Bilo mi je užasno neugodno pred tom ženom. Bila je službeno, lijepo i uredno obučena te me gledala blagim pogledom pokušavajući od mene dobiti bilo kakve informacije o mojem braku. Osjećala sam se golo, kao veliki neuspjeh, satrana do granica ljudskosti. Trebali su mi mjeseci dok sam stekla povjerenje u novu osobu u mojem životu, ali znala sam da će mi ona pomoći da iz sranja u kojem sam se našla isplivam van. Strpljivo me slušala, čekajući da prestanem grcati i ispričam joj sve o svojem braku i zlostavljanju kroz koje sam prošla.
Važnost EMPATIČNOG odvjetnika
Bila je vrlo umjerena, smirena i taktična. S druge strane, ja sam bila poput ranjene i unezvijerene košute, tresla sam se i plakala, gubila nit onoga što sam joj prepričavala, borila se s nagonom da pobjegnem, u strahu da ću svojeg zlostavljača naljutiti i da neću uspjeti izgurati ovu bitku do kraja. Bojala sam se za vlastiti život i za živote svoje djece.
Ona me nježno i uporno vraćala na svjedočanstva koja sam htjela duboko potisnuti. Tiho me promatrala i na kraju rekla: ‘Ovo što ste Vi prošli, nitko ne zaslužuje. Morate se sabrati jer ovo će trajati.’ Upoznala me s oblicima i vrstom zlostavljanja kroz koje sam prolazila. Objasnila mi je proceduru i postupak razvoda braka u kojem su rođena maloljetna djeca. Veliki dio onoga što mi je rekla nisam čula ni zapamtila zbog straha i potlaka u ušima, a veliku većinu nisam ni razumjela.
Susret dvaju svjetova
Bilo mi je jako neugodno. Nisam pripadala tom svijetu. Paradoksalno je što nekada jesam. Dolazim iz dobrostojeće obitelji, roditelji su mi visokoobrazovani, kao i ja sama. Prije braka sam imala svoju tvrtku i bila sam žena poduzetnica. Živjela sam u stanu kojeg su mi dali roditelji, kupila sam si auto i motor i putovala Europom. Moja životna dinamika sastojala se od posla i putovanja. I u tome sam uživala!
Udala sam se sa 33 godine. Zrela, ostvarena žena. U samo 4 godine braka, partner me razbio na komadiće i sve što sam do tada stekla, bila i imala, bilo je nepovratno razmrskano i uništeno. Svoju životnu ušteđevinu uložila sam u naše nove bračne nekretnine i pokretnine – za koje je on, naravno, inzistirao da budu pisane na njega. Meni je bilo svejedno, jer stvaramo život zajedno. Koga briga čije ime piše na papirima, uostalom!
Jako je bitno.
Ostala sam bez svega. Svega u što sam ulagala, svega što sam imala, svega što sam posjedovala, svega što sam ikada kupila i dobila. Sve moje uspomene iz mojeg čitavog života – od moje haljinice sa krštenja i prve kasice-prasice pa do akademskih priznanja, kolekcionarskih primjeraka i inventara moje tvrtke – sve je uništeno. Cijeli moj identitet i cijelo moje postojanje, nestalo je. Kao da moje 33 godine života nisu nikada postojale. Ja sam ništa.
Molila sam ga da mi vrati moje stvari, barem one osnovne. Rekao je da ja nemam ništa. Da mi je on sve omogućio i da mi je on sve kupio i da je to sve njegovo.
Inzistirala sam samo na jednoj stvari: NARUKVICAMA IZ RODILIŠTA.
Ne želi ih dati Kaže da to pripada njemu.
Odvjetnik – kompas u pravnoj džungli
Jako je važno da ostvariš odnos povjerenja sa svojim odvjetnikom i slušaš njegove naputke jer on će biti glas razuma u situacijama u kojima će te valjati osjećaji i stres. Raspitaj se o svojem odvjetniku prije nego li kreneš k njemu. Ja sam imala sreću i moja odvjetnica je divna. Moja mama dobila je preporuku za nju. Ja sam bila toliko emotivno i mentalno devastirana te sam se samo prepustila rijeci. Imala sam sreću.
Sjećam se da mi je odvjetnica na prvome susretu rekla kako ću za sam postupak, sebe i svoju djecu najviše napraviti upravo ja. Nisam ju razumjela. Nakon nekoliko mjeseci shvatila sam što mi govori. Ja sam žena, ljusko sam biće i imam svoja prava. Ja sam majka, rodila sam djecu i trebam dignuti glas za sebe i svoju djecu. To sam i učinila. Trebalo mi je vremena da se saberem i krenem nešto činiti, ali u situacijama visokog stresa, to je sasvim normalno. Nemoj biti stroga prema sebi. Uzmi si vremena koliko trebaš, a onda zasuči rukave i kreni. Zapamti, nisi slaba!
S ljubavlju,
Annabel
Moja borba za skrbništvo 
Leave a comment