Moja borba za skrbništvo

U ovom postu neću ulaziti u razloge razvoda i kako je do toga došlo. Je li moguće bio spasiti taj odnos ili brak, ovdje nije tema. Razmišljajući o stvarima koje smo mogli napraviti drugačije i što bi bilo kad bi bilo, uvodi nas u primamljivu klopku samosažalijevanja i krivnje. Krivnja je moćan usisavač i spizdi te u bazen fleševa i usranog osjećaja iz kojega nikako ne možeš van.

Što bi bilo kad bi bilo? Ništa. Jer nije bilo.

Prihvati činjenicu da se razvod događa upravo sada. Vaš brak i odnos je prošlo svršeno vrijeme. Zaboravi sve što se dogodilo prije razvoda. Ni na koji način ti to neće pomoći. Jedino kao usporedba tko si bila i tko si sada. Ovu osobu prije ne možeš vratiti jer sa životom i iskustvom kojeg imaš, ne možeš se vratiti u prošlost.

Većina brakova već je bila mrtva u trenutku kad je jedan od partnera odlučio ostati u braku zbog djece. Gajiti iluziju sigurnog obiteljskog ognjišta u kojem su djeca je pogrešno. To ognjište nikada neće ponovo grijati niti će djeca veselo oko njega trčkarati. Više liči na hrpu pepela koji se dimi i koji vas oboje guši i peče po stopalima.

Jer poanta braka i jest suživot i suradnja partnera. Brak treba imati čvrste i stabilne temelje da bi opstao. Djecu možete odgajati na različitim adresama i s različitih adresa. Kada su odnosi nepovratno narušeni, da li zbog međusobnog zamjeranja, nepoštovanja, zlostavljanja ili nečeg drugog, vrijeme je za preuzimanje odgovornosti i dovođenje vlastitog života u red.

Život je putovanje puno izazova i prekrasnih trenutaka.

Stoga, GLAVU GORE I DUBOKO UDAHNI.

Zatvori oči. Udahni. Izdahni.

Još jednom.

Otvori oči.

Vrijeme je.

S ljubavlju,

Annabel