Moja borba za skrbništvo

NIJE.

Ovaj princip skrbništva preuzet je od sjevernih zemalja. Funkcionira po načelu da dijete boravi u obiteljskoj kući u kontinuitetu, a roditelji se naizmjence useljavaju i iseljavaju. Svatko na svojih 15 ili 7 dana. Međutim, jesu li djecu napravile stvari ili ljudska bića? Je li djeci bitno mjesto ili nešto drugo?

Filozofija je da je djetetu potrebna stabilnost, rutina i sigurno mjesto za optimalan rast i razvoj. Ali jesu li materijalne stvari i fizičko mjesto stvarno preduvjeti za stvaranje osjećaja sigurnosti?

Obrati pozornost: OSJEĆAJA sigurnosti.

DOM NE ČINE CIGLE I ZIDOVI VEĆ LJUDI

Prema psihologiji, djetetu je nebitno putuje li u rikši svijetom cijelo svoje djetinjstvo ili je na jednome mjestu. Svakako da jedno mjesto daje benefite i omogućava sekundarnu socijalizaciju poput prijatelja, odgajatelja, učitelja itd. Ali primarna socijalizacija i sigurnost je MAMA.

Jer dijete je 9 mjeseci boravilo u njezinom tijelu, slušalo njezine otkucaje srca, mirisalo njezinu kožu dok ga je dojila te su majka i dijete povezani i na STANIČNOJ RAZINI. Znači, stanice djeteta kolaju majčinim tijelom zauvijek, a naročito stanice majke koje ostaju u djetetu. Zato kažemo da majka za dijete ima šesto čulo i može ga osjetiti – JER ZNANSTVENO MAJKA I DIJETE JESU ZAUVIJEK POVEZANI – prvenstveno na staničnoj razini.

Da se vratimo početku ulomka i rikši – djetetu je bitno da su zadovoljene njegove osnovne potrebe – da je sito, hidrirano, obučeno itd. pa onda da ima zagrljaj i toplinu drugog ljudskog bića. Znači primarne fizičke, psihičke i emocionalne potrebe.

BEZ CENZURE: ZA ČIJU DOBROBIT JE MJERA 15-15 I KOJE SU POSLJEDICE?

Je li boravak na jednome mjestu preduvjet za zdrav rast i razvoj djeteta? Nije. Jer po toj logici nitko se nikada ne bi smio nikamo preseliti.

Treba li dijete rutinu i majku? Treba.

Treba li dijete oca? Treba.

Treba li dijete oca i majku 15-15 ili 7-7? NE TREBA. Treba ih stalno.

Voze li se sirota djeca u našoj državi svakih 7 ili 15 dana drugom roditelju i stalno su s tim ‘pinklecima’ na ramenu? Voze.

Je li to dobro za rast i razvoj djeteta? NIJE!

Zašto? Jer nit’ ima mjesto nit’ ima oba roditelja nit’ ima sigurnost nit’ ima rutinu!

Zašto? Jer djetetu uvijek nedostaje taj roditelj kojeg nema, a nema ni sigurnosti ni stabilnosti i stalno se seljaka. To je kao kula od karata u kojoj je SVE NESTABILNO i PROMJENJIVO. Svega ima, a ničega ustvari nema.

PA ZAŠTO ONDA TO RADIMO?!

Čija prava štitimo?!

Prava djece?!

Ili svoje vlastite želje?

Kako model 15-15 funkcionira na Balkanu?

Na našim prostorima ovaj model funkcionira tako da dijete boravi 15 ili 7 dana kod jednog roditelja, a idućih 15 ili 7 dana kod drugog. Dijete ima dvije sobe i dva života. Taman se navikne na funkcioniranje jednog roditelja pa onda ruksak na leđa i ide drugom. Taman uhvati jednu rutinu oko spavanja i obroka pa onda ide drugom roditelju i prilagođava se drugoj rutini.

Sam po sebi, ovaj je model neprihvatljiv jer dijete nema nikakvu sigurnost i postojanost u svojem životu, osim same promjenjivosti. Promjena je jedina konstanta koju dijete ima. Jer djetetu treba konstanta, sigurno mjesto. Ali to nije fizičko mjesto već osoba koja je postojana u njegovom životu i uvijek tu.

Otvaramo li ovakvim modelom širom vrata poremećajima poput bipolarnosti, anksioznosti, nesigurnosti itd.? Oskvrnjujemo li vlastitu djecu ganjajući svoja ‘prava’? Vrijeme će pokazati jer sve smo na ovome svijetu uspjeli otkriti i dokazati osim svemira, mozga i ljudskog srca.

A cijenu naše gluposti, platit će naša djeca.

Evolucija

Biološki, rađa se manje muškaraca nego li žena. Prirodi je jasno da joj treba manje, oprostite na izrazu, ku***a nego li maternica da opstanemo kao vrsta.

Evolucijski, muškarci su išli loviti, a žene čuvale djecu jer su one bile ključne za opstanak plemena.

Pa koga vraga onda radimo mi u 21. stoljeću?!

Sustav vrijednosti i prioriteta nam je totalno pobrkan!

Prkosimo evoluciji, biologiji i zdravom razumu!

Nitko tatama ne osporava pravo da budu tate. Štoviše, tražimo od njih da budu najbolji tate koji mogu biti. Tražimo da sudjeluju u životima djece, da ih odgajaju i da im budu oslonac.

Tražimo od tata ODGOVORNOST.

ALI!

Tate nemaju MATERNICU. Tate nemaju LAKTACIJU, ne mogu DOJITI i biološki nisu posloženi tako da brinu o djetetu kao što to može MAMA! Tatin prag tolerancije i mamin podešeni su na sasvim različitim frekvencijama. Već sada nam svijet izgleda nakaradno i nedostaje mu ljudskosti.

KAKAV ĆE SVIJET TEK BITI KADA OŠTEĆENI POJEDINCI KOJIMA JE UKINUTO PRAVO NA BEZBRIŽNO I SRETNO DJETINJSTVO ODRASTU?!

Ne treba nam korona ni epidemija.

Zatrat ćemo sami sebe svojom glupošću.

Ovo je alarm za buđenje. Stvari nisu nimalo bezazlene. Igramo se s evolucijom, a da toga nismo ni svjesni. Ne trebaju nam ni roboti ni genetski inženjering – već smo sami sebe osakatili i obezglavili.

Mislite li prilikom borbe za skrbništvo na vlastite želje ili na dobrobit djeteta?

Važno je da u ovome uistinu preispitate dobrobiti za Vašu djecu. Djeca nisu stvari i ne možete ih seljakati simo-tamo. Nisu ni namještaj pa da odete na odmor i vratite se za 15 dana. Biološki djeca trebaju biti s majkom i biološki otac treba sudjelovati u odgoju djece te osigurati da sve ekonomske potrebe, potrebe za sigurnošću, podrškom itd. budu ispunjene.

Alternativa

Znam za neke slučajeve gdje su ljudi odlučili ostati živjeti u istome kućanstvu i nakon razvoda. U mnogočemu, ako Vam je uistinu namjera da djeca žive u nečemu što najbliže nalikuje tradicionalnoj viziji obitelji, s dva roditelja u istome kućanstvu, onda to i nije tako loše.

Mnogi bračni partneri su cimeri koji odgovorno dijele svoja zaduženja i odgovornosti. Mnogi od njih postali su i dobri prijatelji, tako da, ako uistinu možete odijeliti emotivnu psihodramu koja se odvija između Vas odraslih i posvetiti se djeci, onda je ovo možda pravi oblik suživota i zajedničkog roditeljstva za Vas. Imajte na umu pritom da je odnos vas dvoje kao partnera gotov i da nemate pravo zadirati u privatni život jedan drugome.

APEL TATAMA

Dragi tata, ako uistinu misliš na dobrobit svojeg pačića, molim te da preispitaš svoje odluke. Možda žena s kojom se razilaziš nije najbolja osoba na svijetu, ali ako je dobra majka, molim te da budeš džek, kavalir i MUŠKARAC. Tvoje dijete treba mamu. Ali treba i tebe. Pokušaj se dogovoriti s njom da podijelite obaveze i zaduženja. Sudjeluj u njegovom životu tako da ga voziš na trening, u park, u šoping… Onda ga vrati mami da ga opere, nahrani i uspava. Jer tvojem djetetu treba sigurnost, njegov medo i MAMA.

A one vikende ili odmore koje pačić bude s tobom, budi najbolja osoba koja možeš biti.

TATA kakvog tvoje dijete zaslužuje.

Zapamti, sve što sada napraviš svojem djetetu, vratit će ti kad odraste. Svaka povreda ili zanemarivanje, bit će ti naplaćeno. Svaka briga, ljubav i skrb bit će nagrađeno.

Moraš razmišljati o dobrobiti svojeg djeteta jer znaš, tvoje želje trenutno nisu važne.

NI KAPLJICA DOBROTE NI ZRNCE ZLOĆE, NEĆE OSTATI NEUZVRAĆENO! (Rumi)

Pazi da tvoj egzekutor ne bude tvoje vlastito dijete.

Ti biraš.

S ljubavlju,

Annabel