Hvala ti!
Da nisi ušao u moj život, nikada se tako ozbiljno, duboko i predano ne bih uhvatila rada na sebi i u koštac sa svojim unutarnjim demonima i sjenama.
Hvala ti!
Na površinu si istjerao sve moje strahove i prljavštine koje sam vješto skrivala ili ih nisam bila svjesna. Dao si im oblik i pomogao mi da se suočim jer nisam mogla nigdje uzmaknuti.
Hvala ti!
Kao ogledalo, reflektirao si ono što jesam, a da ja toga nisam bila ni svjesna. Pomogao si mi da uvidim što mi se gadi, što prezirem i koje ljudske kvalitete nikada neću odobravati.
Hvala ti!
Jer dao si mi priliku da rastem u svojoj patnji i boli, da osvijestim svoje unutarnje nemire i strahove – dao si im svoj lik i oblik – prihvatim ono što jesam, ozdravim i otpustim ono što nisam.
Hvala ti!
Zahvaljujući tebi i tvojem zlostavljanju, iskustvom vlastite kože osvijestila sam vrijednost života i naučila vidjeti njegovu punu ljepotu. Naučila sam cijeniti činjenicu što sam živa. Naučila sam cijeniti vrijednost vlastitog života.
Hvala ti!
Zahvaljujući tebi i lekcijama koje si me naučio, postala sam ljudski detektor za sve jebene poremećaje ljudske psihe. Zahvaljujući tebi, prepoznam psihopata na kilometar!
Hvala ti!
Tvoja uloga u mojem životu završena je!
Želim ti sve najbolje i da živiš život kakav zaslužuješ!
A sad, priđeš li mi opet i nastaviš li me zlostavljati i mučiti, ja ti garantiram da će priča o Meduzi biti bajka naspram onoga što će ti se dogoditi.
Odjebi u miru u suton, skupa sa cvjetićima i dobrim željama i ne prilazi mi blizu.
Otpuštam te s ljubavlju i zahvalnošću!
Hvala ti!
Annabel
Moja borba za skrbništvo 
Leave a comment