Kako pričati s institucijama?

U institucijama rade ljudi poput tebe i mene. Imaju svoje životne priče i svakodnevno svjedoče ljudskom ludilu, nasilju i zlostavljanju. Ti i ja samo smo dvije brojke u crnoj statistici, ali neka te to ne obeshrabruje. Institucije će na kraju pravedno odreagirati.

Jedini problem je što je procedura spora, a zlostavljanje (osim fizičkog) je jako teško dokazati.

TKO RADI U INSTITUCIJAMA?

Obični ljudi od krvi i mesa. Ljudi poput tebe i mene.

Ljudi koji imaju dobre i loše dane, vlastite privatne probleme.

Ljudi koji kao i ti i ja moraju svaki dan jesti, piti, pišati i sr***.

Nemoj se bojati službi i njihovih uniformi.

UMJERENOST

Ljudima u institucijama trebaš pristupati s poštovanjem i uvažavanjem:

MIRNO, LJUBAZNO I SMIRENO.

Sjeti se ove formule.

Kad im budeš pričala svoje iskustvo, pričaj ga umjereno s naglaskom na bitne stvari.

Nikad i nikako ne pričaj i ne govori ružno o svojem bivšem partneru!

Taksativno i jasno navodi njegove postupke prema tebi i izgovori jasno OSJEĆAJ koji su ti njegovi postupci prouzročili u tebi.

To je razlika između OBJEDOVANJA i dokaza (u ovom slučaju svjedočanstvom).

Svjedočanstvo je usmeno prepričavanje situacije koja se dogodila i kojoj si svjedočila.

Danas se mnogi ljudi u sustavu boje poduzimanja koraka prema zlostavljačima jer SUSTAV NE ŠTITI NI NJIH SAME. Stoga čekaju da se uvjere u istinitost tvojeg iskaza kako bi poduzeli korake.

Gledaj ih u oči.

Sami su odabrali svoje radno mjesto.

Imaju priliku otići iz sustava kad god žele.

Njihovi problemi nisu tvoj problem.

Njihova je dužnost pomoći tebi i tvojoj djeci.

Traži ih ODGOVORNOST!

Mirno, ljubazno i smireno.

S ljubavlju,

Annabel

Posted in

Leave a comment