Draga prijateljice,
nisam ti pisala neko vrijeme jer je iza mene nekoliko iscrpljujućih rundi borbe. Sva moja energija bila je usmjerena na borbu za skrbništvo nad mojom djecom, organiziranjem i dovođenjem naših života u red i preživljavanju beskonačnih ročišta, nebuloza od strane Centra, prljavih poteza bivšeg partnera i pokušaja da u svemu tome ostanem zdrava i normalna i budem maksimalno posvećena sebi i svojoj djeci.
Vjerujem da ćeš se složiti da je to jako puno ciljeva i malo je nerealno očekivati od same sebe da ću sve to odraditi po P.S.-u i baš kako treba. Zato sam i ‘ukrala’ ovih nekoliko dragocjenih minuta između rundi kako bih svoje viđenje podijelila s tobom. Jer lakše je kada se dijeli, a i mislim da ti netko treba reći – SVE JE U REDU. RADIŠ NAJBOLJE ŠTO ZNAŠ. I ponekad… JEBIGA!
BORBA ZA SKRBNIŠTVO I BESKONAČAN BROJ RUNDI
Društvo nam je naopako, to već svi znamo. Mi majke smo, kao vještice u doba inkvizicije, stavljene pod povećalo i na vagu i mjeri nam se svaka kriva dlaka, riječ, pogled, postupak i nedajbože, ispad kojime smo pokazale svoju ljudskost. Očevima, s druge strane, aplaudira se na samo priznavanje očinstva i traženje nekakvih fiktivnih tata-prava jer pohvalno je da otac ne odbacuje svoje čedo pa sve što divni tate zeznu po putu…a muško je!
LICEMJERJE I DVOSTRUKI KRITERIJI
Naše drage institucije ne izdaju mišljenja kada ih se za to pita, kažu, nemaju dovoljno parametara. ‘Draga, nije te prebio, još si živa pa on je tata!’ kaže teta iz soc Službe dok noktom čačka ručak između zubi. A ti dišeš na škrge, boriš se za to svoje malo čedo kojeg je život već opandrknuo po leđima, a još ni ne zna što živjeti znači. I zato draga mama, ‘nemoj ružno pričati o tati jer to ozbiljno ugrožava psihofizički razvoj djeteta’, a to što ti ne možeš do svojeg djeteta jer se tata igra šerifa, a tvojem djetetu treba mama, to su neke zastarjele floskule koje teta iz Socijalne ne razumije.
Jer, jebiga, ‘sama si ga birala i sad svi mi tu imamo pune ruke posla. Pa trebala si biti pametnija!’
Teta u Socijalnoj jako dobro zna da je posao u državnoj službi, iako mala, ipak sigurna lova, da ju zbog vlastite neučinkovitosti nitko neće otpustiti jer stoji nekoliko sindikata iza nje, službe imaju deficit radne snage, da ako se zauzme za tvoje dijete i tebe, taj ju isti psihopat s kojim se ti boriš može posjetiti na kućnome pragu i onda logično zaključuje da joj se cijeli taj rizik zbog tamo nekih izmišljotina poput morala, etike, čestitosti i dostojanstva, u konačnici, ne isplati.
Pa će ta teta, da ipak pokaže nekakav rad, oplesti tamo gdje je najmekše – po tebi i na tebe. Jer ti goriš u ovome, draga, ti voliš. Tebi je ovo pitanje života ili smrti. Lako te iscrpiti, ušutkati, zastrašiti i samljeti. A ti budi dobra, surađuj, klimaj glavom u znak odobravanja, čak i onda kada čuješ hrpu neupotrebljivih nebuloza i pritom se, obavezno, nježno smješkaj. Nikako prkosno ili podrugljivo!
Kako bi rekla jedna moja draga prijateljica, isto mama lavica koja se godinama borila za skrbništvo nad svojim djetetom: namaži vazelin, nabaci smiješak i reci im: ‘UDRI!’ Tebe će manje boljeti, a oni će manje uživati. I znaš što? Nerado priznajem – ima pravo.
I zato, draga moja prijateljice, vrijeme je da sve kažemo DOSTA! Sa smiješkom, naravno.
KAD INSTITUCIJE ZAKAŽU
Nekidan se dogodilo ubojstvo još jedne žene. Majke četvero djece. Ubio ju je njezin partner koji je nebrojeno puta prijavljen i Socijalnom i Mupu. Ostala je sama na vjetrometini, mireći se sa sudbinom da iz ludila i zlostavljanja u kojemu se nalazi ne može van. Platila je životom, a četvero djece je ostalo bez mame. Misliš li da će za to netko odgovarati? Mislim da obje znamo odgovor na to pitanje.
I zato ja kažem: DOSTA!
DOSTA NEBULOZNIM PRAVILIMA, ZAKONIMA I SLUŽBAMA.
Tvoj jedini zadatak je da preživiš, ostaneš cijela i podigneš djecu na noge. A ako te i u tome onemogućava hrpa sitnih žohara koji titraju oko tvojeg bivšeg partnera zbog mita, korupcije i njegovog ugleda, vlastitog nerada i neučinkovitosti… onda radi na sebi. Fokusiraj se na sebe. Iscjeljuj se. Rasti u ljubavi i svijesti pa da kad ti se tvoja djeca vrate da im imaš što pružiti. Sebe. Cjelovitu, stabilnu, zdravu, punu ljubavi, mudru i snažnu.
Vrijeme je da sve mi mame u borbi za svoje živote i svoju djecu kažemo:
DOSTA JE.
S ljubavlju,
Annabel
Leave a comment