Moja borba za skrbništvo

Dokle god ga se bojiš, osjećaš strah, NISI RAVNOPRAVAN protivnik. Jer borba za skrbništvo je upravo to – BORBA. Pokušaj da napustiš zlostavljača i prekineš takav život je upravo to – BORBA. Da ponovo stekneš pravo na slobodu, sigurnost življenja i postojana upravo je to – BORBA.

Suživot sa zlostavljačem nije normalan odnos već GLADIJATORSKA arena. Činjenica je da si fizički nadjačana. Ni u ludilu se nemoj junačiti niti suprotstavljati agresivnom, nadrogiranom ili pijanom zlostavljaču. Moraš biti mudra! Jebat ćeš mu mater kasnije, kada budeš na sigurnom, sa sigurne udaljenosti.

Svoje bitke dobivat ćeš pameću i mudrošću, ne fizičkom snagom. Ponekad je hrabrost povući se i primiriti, čekati pravi trenutak da djeluješ.

Prvo se makni na sigurno mjesto, zaštiti sebe i djecu, skupi se na hrpu, iscijeli, a onda, poput FENIKSA koji se diže iz pepela, pogledaj tom šupku u oči i kreni u dugotrajan, iscrpljujući, ali oslobađajući rat za sebe i svoje pravo da slobodno živiš i dišeš.

Pravo na život

Ti imaš pravo na život!

Ti imaš pravo živjeti!

Ti imaš pravo postojati i disati!

Ti imaš pravo biti sigurna i slobodna!

Ti imaš pravo živjeti svoj život kako želiš!

Na tvojem putu šamarat će te životne oluje, ali zapamti: bolje da te šamara život nego on. Posrtat ćeš i pitat se čemu to sve? Zašto se i dalje ustrajno boriš i ne odustaješ, a izgledi nisu na tvojoj strani.

Draga prijateljice, normalno je da posrćeš. Normalno je da osjećaš da više ne možeš i poželiš odustati. Ali važno je da to ne napraviš. Važno je da nastaviš.

ZAPAMTI:

Ti si vrijedna postojanja.

Ti si vrijedna života i življenja.

Savršena si upravo takva kakva jesi.

U svojoj borbi za skrbništvo, posrtala sam mnogo puta. Bilo je trenutaka kada sam se osjećala preplavljeno i da više nemam snage nastaviti tu borbu. Razmišljala sam kako bi bilo lijepo pustiti sve da ide u vražju mater i da se samo malo odmorim. Da se sklupčam i prepustim bujici koja navire. Nisam vidjela izlaz ni smisao svega što radim. Djelovalo je kao da udaram u betonski zid i svaki me moj trzaj dodatno iscrpljuje i udara nazad.

INAT!

A onda mi je moja psihijatrica dala vrijedan alat: E pa nećeš!

Nema predaje. Ako nikako drugačije, sklupčana na podu, sebi u bradu između rundi: E PA NEĆEŠ!

Kad osjećaš da kopniš, digni glavu visoko i reci: E pa nećeš!

Zasuči rukave nakon još jedne izgubljene bitke i reci: E pa nećeš!

Digni tu žensku prgavost, postani infantilna ako treba i reci: E pa nećeš!

Reci sebi: neću ja kako hoće on ili sustav: E pa nećeš! Ja ću kako ću ja!

Nasmij se svim bizarnostima i svoj nepravdi u facu i reci: ha, ha! To je sve što možeš? E pa nećeš!

Jer ja sam kreator svojeg života!

Ja imam pravo na život, na smijeh, na radost!

Zamisli to smeće ispred sebe i reci mu: E pa nećeš!

Ja sam dostojna živjeti i disati!

Ti krepaj što se mene tiče. A na svako tvoje maltretiranje imam ti samo jedno za reći:

E pa nećeš!

Jer ja sam tu. Ja stojim tu. Dižem ti srednji prst i imam samo jedno za reći: E. PA. NEĆEŠ!

Drži se! ❤

S ljubavlju,

Annabel