Moja borba za skrbništvo

Erikson: Krivnja je osjećaj odgovornosti za tuđe osjećaje – da ćete vi biti krivi ako narcisa (ili nekoga) nešto rastuži ili povrijedi.

Draga prijateljice, krivnja je jedan zajeban osjećaj i stanje. To je upravo onaj dio tebe koji se zakači za zlostavljača i kojega zlostavljač planski koristi kako bi te zadržao u odnosu.

Tu živu ranu dobila si u nasljedstvo odgojem ili ti je imputirano još u djetinjstvu, kroz tvoje vlastito iskustvo (iskusila si ili su ti govorili da si kriva, manjkava, nedostojna, nedostatna itd.) ili naslijeđeno – svjedočeći bliskog člana kako biva u tom stanju ili projicira to stanje.

To su naše nezacijeljene rane koje nosimo iz djetinjstva, ali uzmi u obzir da tvoji roditelji, odgajatelji ili staratelji nisu namjerno napravili tu ranu. Nemaš ih zašto (pazi sad) kriviti.

Većina ljudi živi nesvjesno. Formiramo svoje odnose i međuljudski kontakt iz naših rana i programa. Drugačije ne znamo. Dok ne krenemo na izazovan put ‘rad na sebi’ i ne počnemo osvještavati svoj unutarnji svijet. Kroz rad na sebi i osvještavanje automatski primjenjujemo svjesno roditeljstvo te odgajamo neke nove generacije koje imaju bolji start.

ZAŠTO JE BITNO OSVJEŠTAVATI KRIVNJU?

Priča nije nimalo bezazlena. Prava, iskonska, unutarnja krivnja tvoja je vlastita zamka tebi samoj.

Koliko puta ti se dogodilo da si učinila nešto ili napravila nekome nešto jer si osjećala da moraš ili da nije ok da to odbiješ?

Evo ti primjer: starijoj susjedi ponestalo je mlijeka i ona te zamoli da odeš do dućana. A ti si taman krenula okupati dijete, stan ti izgleda kao da je pala atomska bomba, funkcioniraš preko granica izdržljivosti i baš ti se neda sad izići van. Ali onda, ta draga stara susjeda pokupi tvoju poštu i pakete kada te nema doma, a ponekad donese kolače i višak palačinki tebi i maloj nakon što njezini unuci odu. Eto, ona je tako draga, a ti joj sad nećeš ići po mlijeko! Ostavljaš sve što radiš i što si planirala i odvlačiš malu skupa sa sobom u kupovinu. Na kraju nisi obavila ništa što si planirala, isfrustrirana si i dan završi tako da vičeš na malu jer klinka odbija suradnju, a ti od umora vidiš samo obrise namještaja.

Prenosiš obrazac krivnje dalje. Zgodno? Nimalo. Ali jako istinito.

KRIVNJA OBUČENA U MASKU LJUBAVI

MASKA LJUBAVI PROIZLAZI IZ KRIVNJE I NEMA VEZE S PRAVOM, AUTENTIČNOM, ISKONSKOM LJUBAVLJU!

TO JE LJUBAV KOJA ‘MORA’, A NE KOJA ISKRENO VOLI.

To je ljubav koja te djelomice i dovela tu gdje si sada.

Hoćeš da ti odam tajnu?

Nikada nisi voljela svojeg zlostavljača. Čak ni onda kada si mislila da je divan i kada si mislila da si zaljubljena u njega. On se zakačio za tvoj mehanizam spašavanja i popravljanja tužnih ljudi, samo ti ga nikada nećeš popraviti, a on ti se nikada za tvoj pokušaj neće odužiti.

Znaš zašto?

Jer nitko nikoga ne može popraviti (osim terapeut pacijenta koji je spreman svjesno raditi na sebi i preuzeti odgovornost) i nitko nikoga ne može voljeti ako NEMA PRAVU, ISKRENU I ISKONSKU LJUBAV PREMA SAMOM SEBI.

Ne mogu ti dati nešto čega nemam, zar ne?

Ideja o popravljaju svijeta iz pozicije rane, u ovom slučaju krivnje i osjećaja manjkavosti, uvijek završi kao fijasko.

OSVJEŠTAVANJE KRIVNJE

Obavezno radi na sebi. Poniri u svoje djetinjstvo.

Razrješavaj traume i procese jer to su tvoja ‘meka područja i tkivo’ za kojeg se kače lovci – narcisi, psihopati i ostala ergela veselih poremećaja.

Želiš da tvoja klinka ima bolje šanse od tebe i živi lijep i ispunjen život?

Zasuči rukave, draga! Vrijeme je da zakoračiš putem ‘rad na sebi’.

DIGRESIJA: Možda si primijetila da ponekad zbijam šale ili se izrugujem sa psihozama. I to je točno. Imam vlastitu teoriju da se vragu treba nasmijati u lice i sprdati ga svim raspoloživim sredstvima – tako je manje strašan. A i ja se osjećam bolje.

p.s. Postoji razlika između zdrave krivnje i nezdrave.

S ljubavlju,

Annabel