Moja borba za skrbništvo

Draga prijateljice, bez obzira na težak odnos tebe i tvojeg partnera, tvoja djeca rastu i imaju pravo na sigurnost, igru, bezbrižnost i razvijanje svojeg potencijala. Svi klinci su kao male spužve koje upijaju sva događanja i informacije oko sebe. Uslijed teških situacija, svađa, emotivnog i energetskog naboja kojima (nažalost) svjedoče, važno im je omogućiti ispušni ventil kroz igru, kretanje i umjetnost.

Razvijanje umjetničkih vještina i izražavanja ispušni je ventil za stres i strah kojega taložimo u svojoj psihi.

Kreativnost ima široku paletu aktivnosti kroz koje se može manifestirati, ali ako tvoje dijete još nema područja interesa koja ga zanimaju, možeš mu predložiti neka polja koja su ti lako dostupna ili i sama uživaš u njima.

Crtaj.

Bojaj.

Piši.

Rezuckaj.

Lijepi.

Oblikuj glinu ili plastelin.

Slaži perlice na končić itd.

Ponudi djetetu različite tehnike i materijale – od vodenih boja, tempera, pastela, flomića, drvenih bojica, ugljena itd.

Za suhe tehnike (bojice, flomići) možeš kupiti blok papira za printanje u knjižari ili trgovačkom centru ili veliku bilježnicu bez crta i kockica.

Klincu daj da škraba, piše, crta i izrezuje do mile volje!

Ispod svakog crteža napiši ime djeteta, datum i temu (pitaj ga što je nacrtalo).

Obrati pozornost na način crtanja i linije te boje koje dijete koristi.

Iz toga ćeš puno moći iščitati.

I nikako, ali nikako dijete ne prekidaj u umjetničkom izražavanju niti ga ne navodi kako bi trebalo nešto napraviti (osim ako te samo ne zamoli pomoć – npr. kako da nacrta zeca).

I naravno, ružne kritike su najstrože zabranjene.

Nikad ne kritiziraj niti ne umanjuj vrijednost onoga što je dijete napravilo i nikada, ali apsolutno nikada ne posramljuj i ne izruguj djetetov rad.

PRIMJER IZ ŽIVOTA

Da ti jednom komičnom digresijom dočaram što mislim… Jednom je moje dijete nacrtalo govno. Doslovno. Toga dana šetali smo i na pločniku je ostao izmet (vjerojatno psa) kojeg njegov vlasnik nije pokupio. Klinac je jako bio impresioniran tom ‘mrtvom prirodom’ na asfaltu te ga je kasnije nacrtao na papiru. I to na hameru (velikom papiru). Temperama.

Moja reakcija je bio ogroman osmijeh i apsolutno oduševljenje! ‘Bravo, zlato! Ovo je predivno! Izgleda kao pravo!’ Moj klinac je svijetlio od ponosa.

Nebitno što ja iz perspektive svojega uma mislim da je glupo nacrtati govno. Moje dijete je nacrtalo ono što je toga dana vidjelo u šetnji i što mu je privuklo pozornost. Normalno da mi je umom sijevnulo pitanje (koje naravno nisam izgovorila na glas): pa zar od svega lijepog što smo danas vidjeli i radili, ti zapamtiš govno? Ali činjenica je da to govno nije trebalo biti na cesti i da je po svim kriterijima iskakalo od ‘normalnog’ i to je dovoljno da moj klinac to zapamti.

Djeca crtežima pričaju.

A stvaranje kroz ruku ima nevjerojatne blagodati za ljudsku psihu.

Iskoristi alate koje imaš nadohvat ruke: neka klinci skupljaju kamenčiće i šišarke u šetnji pa ih nosite doma i farbajte!

Neka osmišljavanje i sudjelovanje u kreativi tvojega djeteta bude poligon na kojem su stres i sekiracija zabranjeni!

S ljubavlju,

Annabel