Prema Peteru Levineu ‘Trauma nastupa samo kada se pojedinac prilagodi na prijetnju (normalan odgovor), ali se tada nije sposoban ponovo prilagoditi ili nije sposoban vratiti se načinu na koji je funkcionirao prije prijetnje. Inhibiran (ili osujećen) odgovor ‘borba ili bijeg’ uzrokuje odgovor KOČENJA koji vodi traumatičnim simptomima.’
Pojednostavljeno rečeno, kada nam se dogodi nešto strašno što naš sustav nije sposoban preraditi ili shvatiti, ostajemo ZALEĐENI U TRENUTKU. Sjećanje na tu situaciju toliko je duboko i snažno utisnuto u našu svijest da imamo osjećaj da od tog trenutka ili događaja ne možemo pobjeći ili se odmaknuti te nam se on stalno repetira kroz misli i osjećaje u tijelu kao da ga proživljavamo iznova i iznova. Poput filma na pokvarenoj filmskoj traci – stalno se vrti jedno te isto.
Kako se iscjeljuje trauma?
Trauma se iscjeljuje dubokim i predanim radom na sebi u suradnji s terapeutom. Ali koraci koje sama možeš poduzeti u cilju iscjeljenja i koji će tu traumu realno iscijeliti i vratiti tebe samu u fokus vlastitog života su:
- POSTAVLJANJE GRANICA
- VRAĆANJE OSJEĆAJA MOĆI
- POSTAVLJANJE TEMELJA – USIDRITI SE
Na taj način stvaramo osjećaj sigurnosti i ‘sidrimo se’ u sebi.
Zašto su granice bitne i kako ih postaviti?
Većina zlostavljanja događa se jer ne postavljamo jasne granice. Ukoliko imamo osjećaj poljuljanog samopouzdanja i samopoštovanja, normalno je da granice realno nemamo, prelabave su ili smo otišli u drugu krajnost – RIGIDNOST pa su te granice prekrute i neprobojne. BTW to su oni zidovi i bedemi koje podižemo oko sebe iz rane i ne puštamo nikoga unutra.
Granice su velika tema i meni osobno je trebalo jako puno vremena da uopće naučim što su ustvari granice i kako ih postaviti. Ali za početak, dat ću ti jednu malu vježbu…
VJEŽBA ZA POSTAVLJANJE GRANICA
Udobno se smjesti na stolicu tako da su ti stopala na podu ili u turski sjed na podu, ako ti je tako draže. Usmjeri pozornost na svoje disanje – udah i izdah.
Udah na nos i izdah na usta.
Dlanove položi na svoje obraze, zadrži se trenutak tu dok si istovremeno svjesna udaha i izdaha.
Potom stavi ruke na ramena (kao da grliš sama sebe) i ponovo – udah i izdah.
Potom ruke položi na bokove, trbuh, bedra potkoljenice i stopala.
Vrati se u uspravni sjedeći položaj ili sjed nakon što dodirneš svoja stopala.
Potom rastegni ruke koliko su dugačke ispred sebe s dlanovima prema van kao da dodiruješ stjenku ispred sebe. Kao da oko sebe imaš nevidljivu opnu.
Diši.
Možeš isto napraviti i iznad glave i sa strane.
Diši i ponavljaj pokret ili se zadrži u njemu onoliko dugo koliko ti paše
BRAVO!
Upravo si osvijestila i postavila vanjsku granicu!
Ono što se nalazi između tvojeg tijela i par centimetara od tvojeg dlana TVOJ JE OSOBNI PROSTOR u kojega nitko (osim tvoje maloljetne djece) nema pravo ući bez tvoje dozvole.
Draga prijateljice, postavila si i osvijestila pravu granicu. ČESTITAM!
Vježbu možeš ponavljati svaki dan i po nekoliko puta.
Svaki puta kada imaš vremena ili kada netko uđe u tvoj prostor bez tvojeg odobravanja, pronađi neko mirno mjesto (možeš i u kupaonici) i ponovi vježbu.
S vremenom ćeš naučiti da ljudima koji ulaze u tvoj prostor bez tvoje dozvole jasno izgovoriš: ‘Molim te, nemoj me dodirivati / ili / molim te da poštuješ moj osobni prostor.’
To je nadogradnja postavljanja te prve granice,
Ali doći ćemo i do toga, ako ti ne dođe samo i spontano nakon dovoljno vježbi.
Zapamti, imaš se pravo osjećati sigurno u svojem osobnom prostoru i imaš pravo tražiti druge da taj isti prostor poštuju!
Iscjeljivanje traume
Da ponovimo: OSVJEŠTAVAJ, KOPAJ, POSTAVLJAJ! I najvažnije: BUDI! Postani svjesna upravo ovoga trenutka SADA. U kojem ovo čitaš. Gledaš u svoj mobitel ili laptop. Gdje se nalaziš? Što je oko tebe? Kako je tvoj trbuh? Dodirni ga rukom. A sada promotri predmete ispred sebe. Jedan dodirni. Osvijesti dodir. Kakav osjet pod prstima ili rukom ti daje taj predmet? UDAH I IZDAH.
Dobrodošla u SADAŠNJI TRENUTAK!
S ljubavlju,
Annabel
Moja borba za skrbništvo 
Leave a comment