Za svoju majku i svoje sestre. Njegova majka je htjela ‘naslidnike’, a kćeri joj nisu podarile unučad. Ona drži kesu, a djeca su kapital. Njega djeca ne zanimaju, osim kao statusni simbol.
Svekrva
Svekrva nije pretjerano sudjelovala u životu djece, osim svoje pojavnosti. Imali smo klasičan odnos ljudi koji žive u istom kućanstvu, unatoč odvojenim ulazima. Znala je susjedima govoriti da je kod mene, a ja bih se s djecom vratila iz parka.
Govorila bi da ona kuha, a susjedi bi mene sreli kako joj nosim padele s hranom koju sam skuhala ili kako se penje kod nas na ručak. Jer kuhala sam za sve.
Svekrva bi vješala dječju robu (koju su joj dale njezine rodice od svoje unučadi za moju djecu) na svoj balkon, a moja djeca tu robu uopće nisu nosila. Ta roba uglavnom do mene nije stizala, a ni do moje djece. Znala bi se roba tako ‘sušiti’ i po tjedan dana.
Valjda da svi susjedi vide kako ona pere dječju robu – pokazni primjerak njezinog nepostojećeg angažmana, kao u izlogu.
Uglavnom smo se viđali na hodniku zgrade ili na dvorištu ili bi ona s balkona gledala mene i djecu dok smo bili na dvorištu.
Kad bi joj došli prijatelji ili rođaci, zvala me da spustim djecu kod nje da im pokaže unučad. Kao da su čaše iz regala koje izvadiš za blagdane i posebne goste, paradni konji na sajmu.
Svekrva mi je često znala govoriti da sam ‘majkova’, odnosno da previše štitim djecu. Unatoč zlostavljanju nadamnom, nisam dozvoljavala bivšem partneru da viče na djecu i da ih tuče. Jasno je odakle mu takve odgojne metode jer i njegove sestre su mi znale reći kako ih je mlatila do krvi i čupala za kosu kad su bile male.
Davala mi je savjete oko odgoja poput: ‘tiho ga pozovi sa strane pa mu udari plesku da nitko ne vidi, posli se pravi da ništa nije bilo’, ‘ako te netko gleda, povuci ju za kosu ponad uva’ i tomu slične, meni neprihvatljive ideje. Znala mi je reći da im navečer izdrobim aspirin i umiješam u mlijeko da spavaju. Rekla mi je da je ona to davala svojoj djeci. Možda su zato tako ‘pravi’, ‘stabilni’ i ‘zdravi’.
Ali kao da ovo nije dovoljno, napravila je nešto neoprostivo. Povrijedila je moju djecu na najgori mogući način i oskvrnula njihova tijela. Za to još nije odgovarala jer njezin sin pomoću svojih žohara usporava proceduru. Ali vjeruj mi da hoće. I to joj ide kao obećanje majke čiju se djecu usudila dotaknuti na način na koji odrasli nikad nebi smjeli dotaknuti djecu.
Sestre
Dvije žene koje su sramota za naš rod i stereotipno oličenje ženske manipulacije, gluposti i patologije.
Obje u 50-ima, u klimaksu, bez vlastitog potomstva. Ne znam u kojoj fazi su shvatile da bi se igrale mame – prije klimaksa ili kad su uletile u njega, ali činjenica je da su pomogle u otmici djece i da im govore da su im one mame.
Meni je tih žena iskonski žao i pokušavam ih razumijeti, ali nikako ne mogu opravdati nedjela koja su počinile. Žao mi je što se nisu realizirale kao mame, ako im je to bila želja. Ali postoji milijun drugih načina kako možeš kanalizirati tu ulogu, a ne da mazneš tuđu djecu i proglasiš se mamom. To je patologija. Njihova ‘jadnost’ i neostvarenost im ne daje opravdanje da uništavaju tuđe živote, nanose bol i doslovce kradu tuđu djecu. Za to nema opravdanja! Jer i najbolja tetka ne može zamijeniti pa i najgoru mamu na svijetu.
Svijet vapi za ljubavlju! Ima dječice koja čekaju posvojenje, ima udruga i centara kojima trebaju volonteri za rad s različitim ranjivim skupinama, ima prilika da svoju prazninu popuniš na milijun načina tako da doprinosiš društvu u kojem živiš i budeš svjetlo, a ne tama.
Starija sestra: manipulator i komandant
Kad su djeca bila mala, starija sestra uzela je moju djevojčicu, stala pred ogledalo i ponavljala: ‘Ti si moja beba, ja sam tvoja mama. Ti si moja beba, ja sam tvoja mama.’
U svojem stanu uredila je dječju sobu. Kad sam se začudila, rekla je da će doći vrijeme kad će djeca prespavati i kod tetke. Meni je to sve bilo čudno, ali iz perspektive razumijevanja, nisam s njom ulazila u rasprave. Bilo mi ju je žao. Kakva greška!
Sada, retrogradno, shvaćam da je ideja da bude mama mojoj djeci nastala godinama prije otmice. Ona je planirala, djelovala i čekala da djeca malo porastu. Ona se za otmicu spremala davno prije nego li se dogodila. Čekala je moment da ja odem ili da me nema pa da može preuzeti moju ulogu.
Plačljiva i igra na krhkost, a zabije ti nož u leđa bez trunke oklijevanja. Hladnokrvno i s guštom. Radi kvar i u oči te gleda dok te uvjerava da nije ona. A žrtvizam – ona svima sve, a prema njoj svi grozni – apsolutna uloga i gluma za zlatnog Oskara!
Znala bih se zauzeti za nju kad bi je svekrva i moj zlostavljač vrijeđali preda mnom. A nisam shvaćala da sam samo pijun u orkestriranoj izvedbi. Znala sam ju grliti i tješiti kad bi plakala jer su joj izgovarali užasne stvari. Ona je moju empatiju iskoristila da procijeni moje resurse.
Što maca koti, miša lovi!
I zato, draga moja, ne petljaj se u odnose muževe ili partnerove obitelji. Kad se drama događa pred tobom, povuci se. Fizički napusti prostor. Kad muž ili partner sipa otrov po članovima svoje obitelji, ne razuvjeravaj ga i ne tješi. Šuti i pusti. Jer što maca koti, miša lovi! Krv je krv i ako imaju takvu poremećenu dinamiku odnosa, kada nastane sukob među vama dvoma, postoji šansa da će ti predbaciti krivnju za njihove odnose. Oni će se uvijek iznivelirati u svojem ludilu, ali strano tijelo si ti. Oni su navikli na takvu poremećenu dinamiku i dramu. Jer takvi profili ne preuzimaju odgovornost već stalno traže krivca.
I zato, dobro promotri obitelj u koju ulaziš i njihovu dinamiku. Puno će ti reći o tvojem partneru. Nemoj se uvjeravati da život stvaraš samo s njim. Ostali dolaze u paketu.
Mlađa sestra: leteći majmun i egzekutor
Mlađa sestra pokušala je u nekoliko navrata odvesti djecu iz vrtića. Vikala je pred punim dvorištem djece, uključujući i moju te odgajateljicama da sam loša i nikakva majka. Unosila mi se u lice i ponavljala: ‘Looooša!’
Ukrala mi je psa iz dvorišta, a onda i djecu iz vrtića. Radi u banci pa je malo surfala i po mojim bankovnim računima, a njezin brat me optuživao da trošim previše para na hranu. Simpatično, zar ne?
Vrlo skraćene pameti, a uvjerena u vlastitu nadmoć i inteligenciju. U principu, vješto navođena od starije sestre i majke, a nesvjesna vlastite ograničenosti. Opasna kombinacija!
Pljunula je na mene dok sam doslovno ležala na podu, nakon što su mi ona, njezin brat i sestra i njezina majka iščupali vlastitu djecu iz ruke. Četvero na jednu ženu, majku koja drži dvoje svoje male djece u rukama.
Kakvi ljudi!
Udruženi zlostavljači – kakav peh!
I to hoda po zemlji i živi… A što rade institucije?
Cebaju nogicama. Pomaže i koja koverta i ucjena da se nogice brže kreću. Naprijed – nazad. Ali u mjestu. U principu, svi razumiju situaciju, ali što sad? Ja sam se udala! Trebala sam vidjeti za koga se udajem i u kakvu obitelj. I jesam. Samo kasno. Ali nisam mogla ni pretpostaviti da njihova patologija ide toliko daleko i da je moja uloga bila da budem NUŠA – TOBOLČARKA. Ja sam bila odabrana da materi i sestrama rodim djecu.
Oni su uvjereni da imaju pravo na djecu koja im ni po Bogu ni po Zakonu ne pripadaju. Moj zlostavljač ustvari je samo marioneta koja iz primitivnog zadovoljavanja vlastitih potreba (ovisnost o kocki i opijatima) ne mari za štetu koju čini djeci. I za sada, dobro im svima ide! Kaznene prijave nestaju, ne ulaze u obradu, a opravdanja koja dobivam od institucija ne bi ni pas maslom pojeo!
Teksas na hrvatski način!
Montiranje ‘dokaza’ i pokušaji da me prikažu, a nadaju se, ludom, psihički i fizički bolesnom traje od početka naše priče. Počelo je još tijekom trajanja bračne zajednice, ni tri mjeseca nakon što sam rodila. Ali na svu sreću znanje im nije dovoljno pa ni sa čitavom logistikom koja je u njihovoj službi. Morat će se više potruditi. Čudim se koju to zdravu hranu oni jedu i koju to terapiju piju kad se za svo ovo vrijeme aktivnosti nisu umorili. Možda se ispostavi da su to neki medicinski fenomeni. Nedaj Bože dugog čekanja!
Obećanje jedne majke
E pa ‘gospodo’, malo ste se zaje***. Ja sam ipak malo veći kalibar nego li ste me procijenili. I nisam samo nuša, žrtva, dio crne statistike. A s obzirom da me seronja nije uspio ubiti, ja sam tu. Živa. Motivirana čistom ljubavlju i srcem. Žena i majka. Ono što ni jedna od vas tri nikada nije mogla niti će biti. I ja dolazim po svoje.
A ti, draga prijateljice, ne udaj se za onoga čija zvona crkve ne čuješ i s kojim nisi za stolom pojela dovoljno soli. Znam da živimo u brzom, instant vremenu. Ali instant veze i brzi brakovi definitivno nisu dobra opcija! Cijena je prevelika, vjeruj mi.
S ljubavlju,
Annabel
Leave a comment